Zelena gradnja

Zelena gradnja odnosi se na cjeloviti proces osmišljavanja, izvedbe, održavanja, uporabe i obnove objekata zasnovane na načelu održivosti, a međunarodni certifikati pri ocjenjivanju stupnja njihove kvalifikacije zelenoga uzimaju u obzir iznimno velik broj faktora, od iskorištenja građevinskog zemljišta, zbrinjavanja građevinskog otpada, povezanosti sa susjedstvom i servisa dostupnih korisnicima, načina i količine potrošnje vode do rješenja vezanih za krajobraz i ambijent interijera, odabira i načina upotrebe materijala, emisije stakleničkih plinova iz objekta, energetske učinkovitosti, iskorištavanja obnovljivih izvora energije – u cjelini – funkcionalnosti, isplativosti i kvalitete objekta tijekom njegova cijeloga vijeka trajanja.

Zelena gradnja je prilika za sudionike da bolje ulažu, smanje utjecaj gradnje na okoliš, poboljšaju kvalitetu unutrašnjeg okoliša za stanare i smanje troškove vezane uz upravljanje građevinom. Energetske uštede u projektiranju zgrada, kao i u njihovoj uporabi predstavljaju velik potencijal za smanjenje emisija ugljikova dioksida i dugoročno financijske uštede, no zgrade koje su i korak dalje u smislu održivosti, odnosno zelene gradnje na osnovi kriterija koje propisuju međunarodni certifikati, privlače kvalitetnije najmoprimce, imaju bolju popunjenost, a sve to izravno utječe na samu vrijednost zgrade, ali i na produktivnost ljudi koji u zgradama žive ili rade.

Građevine koje optimiziraju kvalitete unutrašnjeg okoliša (poput prirodnog dnevnog svjetla i superiornog prozračivanja) dokazano povećavaju produktivnost i smanjuju izostajanje s posla. Troškovi zelene gradnje i uvođenja zelenih tehnologija u početku su nešto veći – prema statistikama, od 2 do 5 posto, ali dugoročno je isplativija te stoga održiva. Zgrada koja posjeduje međunarodno priznati certifikat za zelenu gradnju (među poznatijima su LEED, BREEAM i DGNB) ostvaruje više prodajne cijene i bolje uvjete pri davanju u zakup.

U budućem razdoblju očekuje se da će većina novih zgrada u Hrvatskoj, čija će osnovna definicija biti poslovnog karaktera, od ideje i projektiranja do realizacije i uporabe pratiti načela zelene gradnje zbog mogućnosti dobivanja nekog od međunarodnih certifikata. To će se tijekom vremena dogoditi i u privatnom sektoru.

Energetska obnova

Energetska obnova predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na postojećim stambenim i poslovnim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje. Projekti energetske obnove vraćaju uložene investicije kroz uštede, s dodatnom prednošću povećanja kvalitete života i udobnosti boravka u stambenim zgradama ali i kao instrument sigurnosti, te pouzdanosti energetskih sustava u budućnosti.

Projekte obnove započinje energetskim pregledom, izradom energetskog koncepta i koncepta financiranja. Utemeljeni na integralnom pristupu s multidisciplinarnom suradnjom svih sudionika u projektiranju i gradnji, te suvremenim energetskim konceptima koji uključuju visoku razinu toplinske zaštite i korištenje obnovljivih i alternativnih energetskih sustava u zgradama, naši projekti predstavljaju najveći potencijal za uštede i značajno doprinose smanjenju globalnog zatopljenja. Koncepti financiranja podrazumijevaju uključivanje financijskih institucija te izradu studije izvodljivosti s naglaskom na maksimalizaciju ušteda u odnosu na ulaganje.

Nakon osiguranja financiranja slijedi izrada cjelovite projektne dokumentacije, izbor kvalitetnog izvođača radova i izvođenje radova, a projekt u konačnici završava mjerenjem i verifikacijom ušteda te izradom energetskog certifikata zgrade.

Toplinska izolacija vanjskog zida

Kvalitetna toplinska izolacija vanjskog zida sprječava gubitke topline zimi, smanjuje pregrijavanja ljeti i umanjuje oštećenja koja nastaju vlagom odnosno kondenzacijom. Toplinski gubici kroz vanjske zidove iznose do 21% ukupnih transmisijskih toplinskih gubitaka [6]. Vanjski zidovi mogu se izolirati s vanjske ili unutrašnje strane zida. Toplinska izolacija vanjskih zidova s vanjske strane najučinkovitiji je način zaštite zgrade od tih gubitaka.

Toplinsko izoliranje vanjskih zidova s vanjske strane

U praksi se kod novogradnje toplinska izolacija izvodi s vanjske strane što je jednostavnija varijanta u pogledu građevinskih radova, zaštite od požara i gubitka iskoristivog prostora. Najčešće se kao toplinsko izolacijski materijali koriste kamena i staklena vuna te ekspandirani i ekstrudirani polistiren odnosno stiropor. Prilikom izolacije najvažnije je kvalitetno izolirati vanjsku ovojnicu objekta, jer ona zauzima najveći dio oplošja i može imati najveće gubitke.

Toplinsku izolaciju s vanjske strane zida možemo izvesti pomoću ventilirane fasade ili izvedbom kontaktnog fasadnog izolacijskog sustava. Kod ventilirane fasade toplinska izolacija je učvršćena za nosivi zid, a između izolacije i završnog sloja fasade (staklo, kamen, čelik, drvo, umjetna vlakna) nalazi se sloj zraka. Izolacija ima isključivo funkciju toplinske izolacije te nije mehanički opterećena. Kontaktna fasada je kompaktni višeslojni izolacijski sustav gdje kamena vuna pored toplinske izolacije ima i funkciju „nositelja“ završnih fasadnih slojeva (ljepila i završnog sloja žbuke), koji se nanose direktno na izolaciju.

Obzirom na vrstu žbuke, kompaktne fasade se dijele na tankoslojne i debeloslojne. Za završni sloj kod tankoslojnih fasada koriste se silikatni, silikonsko-silikatni ili akrilatni završni sloj minimalne debljine zrna 1,5mm u 2 nanošenja. Kod debeloslojnih fasada koristi se mineralna žbuka debljine 15mm i dekorativni sloj debljine 5mm. Između toplinsko izolacijskog materijala i lagane mineralne žbuke potrebno je kao vezivni sloj nanijeti cementni špric. U izvedbi debljina toplinsko izolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 10 do 12 cm, čime se vrijednost koeficijenta prolaska topline U zida smanjuje za 0,25 do 0,35 W/m2K.

 

Toplinsko izoliranje vanjskih zidova s unutarnje strane

Toplinska izolacija s unutarnje strane zida je nepovoljna jer značajno mijenja toplinski tok u zidu, osnovni nosivi zid postaje hladniji i često je izvedba skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene pare, strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv požara, gubitka korisnog prostora i dr. Osim što toplinski treba izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom potrebno je izvesti parne brane kako bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojave plijesni.

Sanacija postojećeg vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se kod zgrada pod zaštitom, kad zakonski uvjeti ne dozvoljavaju promjene na vanjskom pročelju zgrade zbog njezine povijesne vrijednosti. U praksi se izvedba toplinske izolacije s unutarnje zida izvodi i kada ju je nemoguće izvesti s vanjske strane zida.

Kada je obavezno izraditi energetski certifikat prilikom oglašavanja?

Zakonski rok od kad je potrebno izraditi energetski certifikat za prodaju stana,kuće ili zgrade počeo je 1.7.2013., a za iznajmljivanje nekretnina stupa na snagu od 1.1.2016.

---

Oglašavanje u medijima: Prilikom oglašavanja o prodaji zgrade ili njezinog dijela u medijima, zgrade, odnosno njezini dijelovi moraju sadržavati energetski razred zgrade. Pojam “medija” utvrđen je Zakonom o medijima. Prema tom zakonu “mediji” su novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja, urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

---

Oglašavanje na Internetskim portalima: Portali koji su namijenjeni isključivo oglašavanju, a ne sadrže urednički oblikovane programske sadržaje koji se objavljuju dnevno ili periodično od strane pružatelja elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja i obrazovanja, nisu mediji sukladno članku 2. Zakona o medijima. Ukratko, portali koji su namijenjeni isključivo oglašavanju nisu mediji (po Zakonu) te se na njih ne primjenjuje stoga navedena odredba novoga Zakona o gradnji (NN 153/13).

---

Oglašavanje u agencijama za nekretnine: Vezano za oglašavanje, prema članku 24. novoga Zakona o gradnji (NN 153/13) ovlašteni posrednik u prometu nekretnina obvezan je u oglasu o prodaji, iznajmljivanju, davanju na leasing ili u zakup zgrade za koju se izdaje energetski certifikat, odnosno njezina posebnog dijela, koji se objavljuje u medijima navesti energetski razred zgrade, odnosno njezinog posebnog dijela.

Priopćenje udruge Energetskih certifikatora

Potaknuti brojnim upitima klijenata, ali i nizom nepravilnosti u provedbi energetske certifikacije zgrada u RH, objavljujemo priopćenje udruge energetskih certifikatora u svrhu informiranja javnosti:

Energetska certifikacija zgrada zakonska je obveza u RH od 2010. godine. Certificiranje zgrada uvodilo s postepeno do današnje pune implementacije definirane Zakonom o gradnji NN 153/13. Energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada prije izdavanja uporabne dozvole, zgrada javne namjene površine veće od 250 m2, te svaka nekretnina na tržištu površine veće od 50 m2 grijane korisne površine zgrade. Stanovi i poslovni prostori u zgradi bez obzira na veličinu, moraju imati energetski certifikat kod prodaje, dok je certificiranje kod najma prolongirano do 1.1.2016. godine. Ukoliko zgrada posjeduje energetski certifikat, on je važeći i za sve stanove ili poslovne prostore u zgradi. Energetski certifikat može se izraditi i za stan ili poslovni prostor unutar zgrade, ukoliko zgrada nema certifikat, a nekretnina se prodaje. Energetski certifikat izdaju za to ovlaštene osobe, čiji je registar dostupan na http://www.mgipu.hr/doc/Graditeljstv…tifikatora.htm

Energetski certifikat izdaje se temeljem provedenog energetskog pregleda. Energetski pregled za stanove i zgrade do 400 m2 s jednostavnim tehničkim sustavima odrađuje u pravilu jedna ovlaštena osoba, dok za sve zgrade veće od 400 m2 energetski pregled odrađuje i potpisuje tim od 3 ovlaštene osobe arhitektonske/građevinske, strojarske i elektrotehničke struke, a u tom slučaju certifikat izdaje ovlaštena pravna osoba za složene sustave.

SVAKI ENERGETSKI CERTIFIKAT I PRIPADAJUĆI IZVJEŠTAJ O PROVEDENOM ENERGETSKOM PREGLEDU IMA SVOJ BROJ I POD TIM SE BROJEM DOSTAVLJA U NADLEŽNO MINISTARSVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA I UPISUJE U REGISTAR IZDANIH ENERGETSKIH CERTIFIKATA. BROJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA SASTOJI SE OD BROJA OVLAŠTENJA, REDNOG BROJA IZDANOG CERTIFIKATA SKRAĆENOG NAZIVA ZGRADE PREMA NAMJENI, NPR. P_XXX_2012_YYY_SZ2

Energetski certifikat bez broja i potpisa ovlaštene osobe, ili bez priloženog izvještaja o provedenom energetskom pregledu za postojeću zgradu nije važeći. Naručitelju se predaju 2 primjerka energetskog certifikata i 2 primjerka izvještaja o provedenom energetskom pregledu. Energetski certifikat ima rok trajanja 10 godina. Ministarstvo provodi kontrolu izdanih energetskih certifikata. Energetski certifikat zajedno s izvještajem o provedenom energetskom pregledu predaje se naručitelju u 2 primjerka, te dostavlja u nadležno Ministarstvo.

POTAKNUTI REAKCIJOM ČLANOVA UDRUGE ENERGETSKIH CERTIFIKATORA NA BROJNE MARKETINŠKE AKCIJE PRODAJE ENERGETSKIH CERTIFIKATA ISPOD SVAKE RAZUMNE CIJENE, UPOZORAVAMO NARUČITELJE ENERGETSKIH CERTIFIKATA DA OBRATE PAŽNJU DA ENERGETSKI CERTIFIKAT BUDE IZRAĐEN OD OVLAŠTENE OSOBE, DA SADRŽI PROPISANI BROJ I DA JE ZA SLUČAJ POSTOJEĆE ZGRADE ODNOSNO PRODAJE NEKRETNINE ISPORUČEN ZAJEDNO S IZVJEŠTAJEM O ENERGETSKOM PREGLEDU JER U SUPROTNOM NIJE VAŽEĆI.

Ispunite Online formular za izradu energetskih certifikata

Online formular za izradu ponude energetskog certifikata

Energetsko certificiranje u Hrvatskoj

Energetsko certificiranje u Hrvatskoj regulirano je Pravilnikom o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 81/12, 29/13, 78/13), Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede građevina i energetsko certificiranje zgrada (NN 81/12, 64/13) i Pravilnikom o kontroli energetskih certifikata zgrada i izvješća o energetskim pregledima građevina (NN 81/12, 79/13).

Od 1. srpnja 2013. sve nekretnine na tržištu moraju imati energetski certifikat. Postojeće zgrade, uredi, stanovi, veći od 50 m2 koji se prodaju moraju imati važeći energetski certifikat dostupan na uvid kupcu prije sklapanja ugovora o kupoprodaji. Obaveza energetskog certificiranja kod najma, leasinga ili zakupa, odgođena je do 1. siječnja 2016. godine.

Javno izlaganje energetskog certifikata obavezno je za zgrade javne namjene ili samostalne uporabne cjeline zgrada koje se koriste za javnu namjenu u zgradama mješovite namjene [8]:

·         korisne površine veće od 1000 m2 moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2012.,
·         korisne površine veće od 500 m2, moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2013.,
·         korisne površine veće od 250 m2, moraju imati izdan i javno izložen energetski certifikat najkasnije do 31. prosinca 2015.

Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 m², a od 9. srpnja 2015. veću od 250 m², te svaka druga zgrada koja se gradi, prodaje, iznajmljuje, daje u leasing ili u zakup, odnosno njezina samostalna uporabna cjelina koja se gradi ili prodaje.

Vrste zgrada u cjelini ili samostalnih uporabnih cjelina zgrada za koje se izdaje energetski certifikat određene su prema pretežitoj namjeni korištenja i dijele se na:

A. stambene zgrade: 

1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu s jednim stanom za koje se izrađuje jedan energetski certifikat,
2. sa dva i više stana i zgrade za stanovanje zajednica (npr. domovi umirovljenika, đački, studentski, radnički odnosno dječji domovi, zatvori, vojarne i slično) za koje se u pravilu izrađuje jedan zajednički certifikat, a može se izraditi i zasebni energetski certifikat.

B.1. nestambene zgrade:

1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene,
2. školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove,
3. bolnice i ostale zgrade namijenjene zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi,
4. hoteli i restorani i slične zgrade za kratkotrajni boravak (uključivo apartmani),
5. sportske građevine,
6. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima),
7. druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18°C ili višu (npr. zgrade za promet i komunikacije, terminali, postaje, pošte, telekomunikacijske zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu, muzeji i knjižnice i sl.).

B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja određenih uvjeta kondicioniranja.
 

Izdavanje energetskog certifikata nije potrebno za:

1. nove zgrade, postojeće zgrade i samostalne uporabne cjeline zgrade u novim ili postojećim zgradama koje se prodaju, iznajmljuju, daju na leasing ili daju u zakup i koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m²;
2. zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;
3. privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;
4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese;
5. jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;
6. postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;
7. postojeće zgrade ili njihove samostalne uporabne cjeline koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji;
8. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C osim hladnjača.

Energetska bilanca stana, kuće ili zgrade

Zgrade su najveći pojedinačni potrošač energije i zbog dugog životnog vijeka se ne mogu zanemariti. Negativni učinci na okoliš u direktnoj su vezi s količinom korištene energije i aktivnošću koja se u zgradi obavlja. U zgradama se energija koristi za različite potrebe ovisno o karakteristikama njezinog oblika i konstrukcijskih materijala, energetskih sustava (sustava grijanja, klimatizacija, i dr.), klimatskih uvjeta podneblja na kojem se nalazi i navikama korisnika.

Potrošnja namijenjena za grijanje, pripremu tople vode i klimatizaciju predstavlja najznačajniji dio energetske potrošnje u zgradama. Glavni cilj energetske učinkovitosti u zgradarstvu je uspostaviti mehanizme koji će trajno smanjiti energetske potrebe pri izgradnji i korištenju novih zgrada, kao i rekonstrukciji postojećih.

Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su toplinski gubici i dobici, koeficijent prolaza topline, stupanj grijanja i stupanj korisnog djelovanja i oni su ključni za određivanje energetske bilance zgrade.

Energetska bilanca zgrade podrazumijeva sve energetske gubitke i dobitke zgrade, odnosno koliko je energije potrebno da bi se zadovoljile toplinske potrebe zgrade. Dok god su toplinski dobici energije dovoljni za pokrivanje toplinskih gubitaka, u zgradi će se održavati željeni uvjeti toplinske ugodnosti.

Željeni uvjeti toplinske ugodnosti predstavljaju stanje toplinske ravnoteže koja se može izraziti na sljedeći način:

Q + Qin + Qsun = Qtrans + Qgg + Qven 

gdje je Q primarna energija goriva koje se koristi za grijanje prostora,Qinunutarnji toplinski dobici, Qsuntoplinski dobici od Sunca, Qtrans transmisijski gubici, Qvent ventilacijski gubici te Qgg gubici u sustavu grijanja.

Lijeva strana jednadžbe prikazuje toplinske dobitke iz goriva koje se koristi za zagrijavanje : primarna energija Q, toplinska energija dobivena od korisnika i uređaja unutar prostora (unutarnji ili interni toplinski dobici Qin) te toplinska energija Sunca Qsun. Desna strana jednadžbe opisuje toplinske gubitke. Primarna energija Q veća je od korisne energije, jer se unutarnja energija goriva ne može iskoristiti u potpunosti, a tehnički sustavi koji se koriste isto imaju svoje gubitke Qgg(gubici zbog nepotpunog izgaranja i preko ispuštenih dimnih plinova te zbog zračenja i konvekcije). Prolazom (transmisijom) toplinske energije kroz elemente ovojnice zgrade nastaju transmisijski gubici Qtrans. Oni ovise o konstrukcijskim elementima zgrade (materijalima izrade vanjske ovojnice – npr. opeka, armirano-betonska konstrukcija), debljini toplinske zaštite, tipu prozora, vrata, itd. Pored njih postoje i gubici zbog provjetravanja, tzv. ventilacijski gubici (Qvent), koji se određuju natemelju potrebnog broja izmjena zraka, propisanih normama.

Slika – Energetska bilanca zgrade

 

Slika – Raspodjela termičkih gubitaka

Navedeni elementi energetske bilance ukazuju osnovnu ideju postizanja energetske učinkovitosti u zgradarstvu tj. manje vrijednosti primarne energije Q. Kako bi se postignula ista toplinska ravnoteža kao i u slučaju kad nisu provedene mjere energetske učinkovitost, potrebno je transmisijske, ventilacijskih gubitke i gubitke u sustavu grijanja smanjiti na najmanju moguću mjeru, a povećati toplinske dobitke od Sunca.

Struktura potrošnje energije po energetskim sustavima u zgradi ovisi o klimatskim prilikama. Udio potrošnje energije u sustavu grijanja može varirati od 30 do 60%, dok udio potrošnje energije u rashladnom sustavu može varirati od 3 do 15%. Najveći utjecaj na potrošnju energije u zgradi (osim ponašanje korisnika) imaju oblik građevine (omjer grijane i ukupne površine građevine), toplinska izolacija i izvedba energetskih sustava.

Energetska učinkovitost

Razvoj ljudskog roda usko je povezan s kontroliranim korištenjem različitih oblika energije. Gospodarski razvoj i sve veća potrošnja ne mogu se zaustaviti i zahtijevaju sve više energije. 

Potrošnja energije jedan je od pokazatelja razvoja gospodarstva, tehnološkog razvoja, modernizacije i rasta životnog standarda. Izvještaj američke Administracije za energetske informacije (Energy Information Administration, EIA) predviđa da će potrošnja energije u svijetu porasti za 56% između 2010. i 2040.

Ukupna svjetska potrošnja energije raste s 0,55.1015 MJ u 2010. na 0,66.1015 MJ u 2020. odnosno na 0,86.1015 MJ u 2040. godini – slika 1. Velik dio rasta u potrošnji energije očekuje se u zemljama izvan Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), poznat kao ne-OECD-a, gdje je povećanje potražnje uzrokovano snažnim ekonomskim razvojem. Potrošnja energije u ne-OECD zemljama povećavati će se za 90%, a u zemljama OECD-a porast je predviđen za 17%.

Slika – Svjetska potrošnja energije (MJ) za razdoblje 1990. – 2040. godine

Svjetska se opskrba energijom najvećim dijelom oslanja na potrošnju neobnovljivih izvora energije (fosilna goriva). Svijest o raspoloživim količinama fosilnih goriva (ugljena, nafte, naftnih derivata i prirodnog plina), kao i utjecajem koji njihovo korištenje ima na okoliš i klimatske promjene, nije se razvijala paralelno s njihovim iskorištavanjem. Mjerenje koncentracije ugljičnog dioksida, koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva posljednjih godina, pokazalo je da se njegova koncentracija u Zemljinoj atmosferi povećala gotovo dvostruko u odnosu na onu na početku devetnaestog stoljeća. Znanstvenici su pronašli brojne dokaze koji upućuju da povećana koncentracija ugljičnog dioksida, putem efekta staklenika, utječe na globalno zatopljenje i da emisije stakleničkih plinova, koje su rezultat ljudskih aktivnosti, tome značajno doprinose.

U posljednjih dva desetljeća sve više postaje aktualan koncept održivog razvoja. Njegovo osnovno načelo je da razvoj društva ne smije ugrožavati budućnost generacija koje dolaze zbog prevelike i neracionalne potrošnje neobnovljivih izvora energije i dugoročnim uništavanjem i zagađivanjem okoliša koje oni izazivaju. Procjenjuje se da ukupne rezerve neobnovljivih izvora iznose 80 puta više od trenutne godišnje potrošnje energije u svijetu, no predviđeni porast potrošnje energije (slika) brzo će smanjivati rezerve, a njihova cijena će rasti što će utjecati na svjetsku ekonomiju i standard.

Bitan utjecaj na razvoj svijesti o štetnim utjecajima upotrebe fosilnih goriva imale su i dvije svjetske konferencije. Konferencijom Ujedinjenih naroda u Rio de  Janeiru 1992. godine globalno je podignuta svijest o štetnom djelovanju na okoliš. Kyoto protokolom iz 1997.godine obvezane su  razvijene zemlje da u razdoblju od 2008. do 2010. godine smanje emisije stakleničkih plinova u atmosferu za minimalno 5% razine koje su emitirale 1990. godine. Republika Hrvatska je potpisala Kyoto protokol 1999. godine, a ratificirala 2007. godine. Ratifikacija je uslijedila nakon što je Hrvatskoj odobreno povećanje emisije CO2 u odnosu na nisku prvobitnu vrijednost iz 1990. godine koja je bila posljedica smanjenja gospodarskih aktivnosti i energetske potrošnje u razdoblju Domovinskog rata.

Suočeni s ograničenim količinama fosilnih goriva i njihovim štetnim djelovanjima, ljudi su se okrenuli razvoju i korištenju novih izvora energije. Obnovljivi prirodni izvori energije, koji se obnavljaju u cijelosti ili djelomično, su energija vodotoka, vjetra, Sunca, biogoriva, biomasa, bioplin, geotermalna energija, energija valova i dr. Povećanje učinkovitog korištenja energije te korištenje obnovljivih izvora energije važan je dio globalne i nacionalnih strategija, jer pristup energiji po prihvatljivim cijenama predstavlja preduvjet gospodarskog i socijalnog razvoja svakog društva. Tehničke mogućnosti za njihovu uporabu su velike, premašujući sve ostale već dostupne izvore, te su preporučeni kao prvenstveni izvori. Korištenje obnovljivih izvora energije i zaštita okoliša danas postaju temeljem održivog razvoja.

Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji još uvijek je relativno skroman i neće imati dominantni doprinos u bliskoj budućnosti. Zbog toga se posljednjih godina nastoji ostvariti što veća energetska efikasnost postojećih energetskih izvora, koja tako postaje najjeftiniji i najbrži način postizanja ciljeva održivog razvoja. Energetska učinkovitost se može provoditi u svim područjima krajnje potrošnje energije, a među njima je posebno značajno zgradarstvo. Održiva gradnja je jedan od najznačajnijih dijelova održivog razvoja, koja uključuje upotrebu građevinskih materijala koji nisu štetni po okoliš, energetsku učinkovitost građevina i gospodarenje otpadom koji nastaje pri gradnji i rušenju građevina. Održiva gradnja također mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i konstrukciju uz financijsku, ekonomsku i ekološku prihvatljivost.